Novogodišnji paketići na posve drugačiji način

Ja bih uvela samo kartonske kutije, umesto plastičnih džakova.

Slatkiši izmamljuju osmehe i zbog oblika i pakovanja, neka budu od kvalitetnih sastojaka – zabranjivati bilo šta što “bode oči” i onda bude da su želje baš usmerene k tome. A onda opušteno natrpati voća, išarati pomorandže, banane i ananas. Umotati limun, jabuke i mandarine.

Umesto gomile istih proizvoda, naći nešto što će morati da pokrene mozak Continue reading Novogodišnji paketići na posve drugačiji način

Kako provesti 3 dana u Berlinu za 150 EUR – all inclusive!

Ako želite vidjeti jednu pravu prestonicu i veoma uređeni velegrad trebali biste vidjeti Berlin. To je mjesto gdje je nivo civilizacije i prije 50 godina bio značajno viši nego što je kod nas na brdovitom Balkanu danas. Ovaj vodič će vam u par koraka objasniti kako to da uradite najniskobudžetnije, a da pritom odete avionom, spavate u super hotelu, ne preskačete obroke i vidite jednu pravu evropsku metropolu.

Avion30 EUR. Kompanija RyanAir nudi direktan povratni let iz Podgorice do Berlinskog aerodroma Schöneberg, polazak četvrtak ujutru povratak nedelja ujutru. Continue reading Kako provesti 3 dana u Berlinu za 150 EUR – all inclusive!

Biciklističke staze u Podgorici nakon godinu dana – šta je rečeno a šta urađeno

Prošlo je više od godinu dana od završetka kako se ispostavilo prve faze biciklističkih staza u Podgorici. A napravljeno je – POLA JEDNE STAZE. Bilo je 6 najavljenih trasa, kako tada na sva zvona svi mediji veselo najaviše, ali to je palo u vodu isto tako lagano kao i ona 4 bazena koja Mugi onda gromoglasno predstavi. I kao što sve u Crnoj Gori biva, sve je gurnuto pod tepih uz ovdje tradicionalno validnu poštapalicu: “Pojeo vuk magarca.”

Konkretno je napravljena navrat-nanos trasa/trasica od Glavne Pošte Continue reading Biciklističke staze u Podgorici nakon godinu dana – šta je rečeno a šta urađeno

Upravo je završena prva NetWork konferencija u Podgorici – a evo kako je bilo

Prije sat vremena je završena prva Internet konferencija pod imenom NetWork u Podgorici. Organizatori su bili agencije POSH 33 i domaćin Me-Net, a sve je bilo tako dobro da će se sledeće godine morati dobro potruditi kako bi cijela stvar bila još bolja, što se od ovakve ekipe ljudi prirodno očekuje. U 3 dana konferencije – četvrtak, petak, subota – je rečeno toliko toga o digitalnom i marketingu uopšte, da će se mnogi koji su preslušali brojne predavače morati iz korijena preispitati oko posla koji rade u domenu marketinga u svojim kompanijama.

Otvoreno je toliko tema i toliko oblasti na kojima valja raditi i ko je imao uši da sluša i mozak da procesuira mogao je naučiti dosta toga. Continue reading Upravo je završena prva NetWork konferencija u Podgorici – a evo kako je bilo

Djeca u osnovnoj školi “ne drže” fizičko?

U jednoj osnovnoj školi u Podgorici djeca nižih razreda nemaju fizičko vaspitanje, iako je ono u rasporedu dvaput nedeljno – kao zadnji čas doduše. Tako učitelji mogu da ih ranije “pušte” kući da gledaju crtane filmove, zabodu noseve u ekrane ili klošare oko zgrade, a oni da završavaju već svoje “obaveze”. (!?)

Zanimljivo, u isto vrijeme sale ne zvrje prazne već su od strane iste škole izdate pod zakup raznim privatnih sportskim klubovima u kojima se održavaju treninzi košarke, odbojke, fudbala itd. Continue reading Djeca u osnovnoj školi “ne drže” fizičko?

Prvi utisak o ljudima, sujeta i jedači energije

Zašto ljude svrastavamo u ovakve ili onakve „na prvu loptu“, odnosno nakon tog nekog prvog utiska? Imamo potrebu definisanja i smeštanja u okvire. Možda ovo „na prvu loptu“ zvuči malo negativno, ali po mom mišljenju (da se ogradim) zapravo i nije.

Kako bismo se inače svrastavali u par reči, recimo „ok je… dobar dečko… fina cura…“ ili „ debili… katastrofa jedna… predosadan“ itd. da nismo u tim okvirima? Continue reading Prvi utisak o ljudima, sujeta i jedači energije

“Sve ima svoje” i ostale mudrosti naših starih

Izreke iz naroda, zaostavština starijih sa ovih prostora često prožive čudan vijek, kroz shvatanje i živote ljudi koji ih se katkad prisjete. Svi smo ih se naslušali do guše tokom djetinjstva i tada sve uzimamo zdravo za gotovo i znamo da su te kratke a sadržajne rečenice vjerovatno tačne čim nam ih ponavljaju bezočno u svakoj prikladnoj situaciji ali ipak nismo opipljivo ubijeđeni. Ko drugome jamu kopa, sam u nju upada – ok, zvuči logično, može, usvaja se, idemo dalje. Continue reading “Sve ima svoje” i ostale mudrosti naših starih

Nema veze, zezamo se

Evo radimo, trudimo se. Bitno je da se trudimo. Danas ovo sjutra ono. Nema veze – sve je napredak, koliko god, dokle god i ma na koju stranu – samo disperzivno učenje i obrazovanje, nikad pravolinijsko. Nekad po najsunčanijem danu, nekad kroz kišu i blato.

Svakako, svaki dan traje isto, zezali se ili trpjeli, uživali ili se mučili. A i bitno je podesiti se na duge staze… Continue reading Nema veze, zezamo se

O čemu bih mogao sada da vam pišem?

O čemu bih mogao sada da vam pišem? A da biste vi čitali. I ko ste vi uopšte? Univerzum? Ha ha. Ali stvarno, ne želim se obraćati nikom ispod poklonika  i očekivalaca Univerzuma himself. Jer kako inače da odlučimo gdje je granica? Između dobra i zla, razuma i imaginacije. Valjanog i banalnog?  Continue reading O čemu bih mogao sada da vam pišem?

Ponedeljak ujutro – omiljeno mjesto u sedmici

Uvijek se uzbudimo oko novog početka – dana, sedmice, mjeseca, godine, decenije, milenijuma. Novi početak je dobrodošao, kao osvježenje i rekalibracija; vjetar u leđa, nova snaga i poletnost, čak i kad je tmuran i kišan kao što zna da bude. Tako je ponedeljak moj omiljeni dan u nedelji i posebno volim da ga počnem rano, radno, motivišuće aktivno i produktivno, kao npr. jutros:

6:30 – alarm. Bob Marley – Burnin’ and Lootin’ već mjesecima obavlja tu ulogu Continue reading Ponedeljak ujutro – omiljeno mjesto u sedmici